Hrvatski jezični portal

otpúštati

otpúštati nesvrš.prez. òtpūštām, pril. sad. -ajūći, gl. im. -ānje〉

Izvedeni oblici
Nesvršeni
infinitiv
otpuštati
 
prezent
jednina
1. otpuštam
2. otpuštaš
3. otpušta
množina
1. otpuštamo
2. otpuštate
3. otpuštaju
 
futur
jednina
1. otpuštat ću
2. otpuštat ćeš
3. otpuštat će
množina
1. otpuštat ćemo
2. otpuštat ćete
3. otpuštat će
 
imperfekt
jednina
1. otpuštah
2. otpuštaše
3. otpuštaše
množina
1. otpuštasmo
2. otpuštaste
3. otpuštahu
 
perfekt
jednina
1. otpuštao sam
2. otpuštao si
3. otpuštao je
množina
1. otpuštali smo
2. otpuštali ste
3. otpuštali su
 
pluskvamperfekt
jednina
1. bio sam otpuštao
2. bio si otpuštao
3. bio je otpuštao
množina
1. bili smo otpuštali
2. bili ste otpuštali
3. bili su otpuštali
 
imperativ
jednina
2. otpuštaj
množina
1. otpuštajmo
2. otpuštajte
 
glagolski prilog sadašnji
otpuštajući
 
glagolski pridjev aktivni
otpuštao, otpuštala, otpuštalo
otpuštali, otpuštale, otpuštala
 
glagolski pridjev pasivni
otpuštan, otpuštana, otpuštano
otpuštani, otpuštane, otpuštana
Definicija
1. (što) olabavljivati pričvršćeno [otpuštati remen na hlačama]
2. (koga) a. davati otkaze radnicima [otpuštati s posla] b. puštati iz bolnice, iz zatvora i sl.
3. kat. opraštati [otpuštati grijehe]
4. a. () gubiti hladnoću ili tvrdoću kao jako izraženo svojstvo; odleđivati se, omekšati se (kad se u toploj prostoriji što želi otopiti ili učiniti da se time omekša) b. () prestati biti zalijepljen, zakorijenjen, smrznut, skrutnut ili skoren (o čemu na što se uhvatila pokorica, što se smrzlo, npr. o posudama za kuhanje koje treba ostaviti u vodi prije pranja, o kruhu koji je bio izložen velikoj hladnoći, pa ga treba ostaviti uz toplu peć ili u toploj prostoriji itd.); otkraviti se, odmočiti (se), odlediti, odmrznuti