otpúštati
otpúštati nesvrš. 〈prez. òtpūštām, pril. sad. -ajūći, gl. im. -ānje〉
Nesvršeni | |
---|---|
infinitiv | |
otpuštati | |
prezent | |
jednina | |
1. | otpuštam |
2. | otpuštaš |
3. | otpušta |
množina | |
1. | otpuštamo |
2. | otpuštate |
3. | otpuštaju |
futur | |
jednina | |
1. | otpuštat ću |
2. | otpuštat ćeš |
3. | otpuštat će |
množina | |
1. | otpuštat ćemo |
2. | otpuštat ćete |
3. | otpuštat će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | otpuštah |
2. | otpuštaše |
3. | otpuštaše |
množina | |
1. | otpuštasmo |
2. | otpuštaste |
3. | otpuštahu |
perfekt | |
jednina | |
1. | otpuštao sam |
2. | otpuštao si |
3. | otpuštao je |
množina | |
1. | otpuštali smo |
2. | otpuštali ste |
3. | otpuštali su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam otpuštao |
2. | bio si otpuštao |
3. | bio je otpuštao |
množina | |
1. | bili smo otpuštali |
2. | bili ste otpuštali |
3. | bili su otpuštali |
imperativ | |
jednina | |
2. | otpuštaj |
množina | |
1. | otpuštajmo |
2. | otpuštajte |
glagolski prilog sadašnji | |
otpuštajući | |
glagolski pridjev aktivni | |
otpuštao, otpuštala, otpuštalo | |
otpuštali, otpuštale, otpuštala | |
glagolski pridjev pasivni | |
otpuštan, otpuštana, otpuštano | |
otpuštani, otpuštane, otpuštana |
1. | (što) olabavljivati pričvršćeno [otpuštati remen na hlačama] |
2. | (koga) a. davati otkaze radnicima [otpuštati s posla] b. puštati iz bolnice, iz zatvora i sl. |
3. | kat. opraštati [otpuštati grijehe] |
4. | a. () gubiti hladnoću ili tvrdoću kao jako izraženo svojstvo; odleđivati se, omekšati se (kad se u toploj prostoriji što želi otopiti ili učiniti da se time omekša) b. () prestati biti zalijepljen, zakorijenjen, smrznut, skrutnut ili skoren (o čemu na što se uhvatila pokorica, što se smrzlo, npr. o posudama za kuhanje koje treba ostaviti u vodi prije pranja, o kruhu koji je bio izložen velikoj hladnoći, pa ga treba ostaviti uz toplu peć ili u toploj prostoriji itd.); otkraviti se, odmočiti (se), odlediti, odmrznuti |