òtpirati
òtpirati (, što, se) nesvrš. 〈prez. -ēm (se), pril. sad. -ūći (se), gl. im. -ānje〉
Nesvršeni | |
---|---|
infinitiv | |
otpirati | |
prezent | |
jednina | |
1. | otpirem |
2. | otpireš |
3. | otpire |
množina | |
1. | otpiremo |
2. | otpirete |
3. | otpiru |
futur | |
jednina | |
1. | otpirat ću |
2. | otpirat ćeš |
3. | otpirat će |
množina | |
1. | otpirat ćemo |
2. | otpirat ćete |
3. | otpirat će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | otpirah |
2. | otpiraše |
3. | otpiraše |
množina | |
1. | otpirasmo |
2. | otpiraste |
3. | otpirahu |
perfekt | |
jednina | |
1. | otpirao sam |
2. | otpirao si |
3. | otpirao je |
množina | |
1. | otpirali smo |
2. | otpirali ste |
3. | otpirali su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam otpirao |
2. | bio si otpirao |
3. | bio je otpirao |
množina | |
1. | bili smo otpirali |
2. | bili ste otpirali |
3. | bili su otpirali |
imperativ | |
jednina | |
2. | otpiri |
množina | |
1. | otpirimo |
2. | otpirite |
glagolski prilog sadašnji | |
otpirući | |
glagolski pridjev aktivni | |
otpirao, otpirala, otpiralo | |
otpirali, otpirale, otpirala | |
glagolski pridjev pasivni | |
otpiran, otpirana, otpirano | |
otpirani, otpirane, otpirana |
1. | v. otprti |
2. | (se) otprijeti se |