ovládati
ovládati (čime) svrš. 〈prez. òvlādām, pril. pr. -āvši, prid. trp. òvlādān〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| ovladati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | ovladam |
| 2. | ovladaš |
| 3. | ovlada |
| množina | |
| 1. | ovladamo |
| 2. | ovladate |
| 3. | ovladaju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | ovladat ću |
| 2. | ovladat ćeš |
| 3. | ovladat će |
| množina | |
| 1. | ovladat ćemo |
| 2. | ovladat ćete |
| 3. | ovladat će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | ovladah |
| 2. | ovlada |
| 3. | ovlada |
| množina | |
| 1. | ovladasmo |
| 2. | ovladaste |
| 3. | ovladaše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | ovladao sam |
| 2. | ovladao si |
| 3. | ovladao je |
| množina | |
| 1. | ovladali smo |
| 2. | ovladali ste |
| 3. | ovladali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam ovladao |
| 2. | bio si ovladao |
| 3. | bio je ovladao |
| množina | |
| 1. | bili smo ovladali |
| 2. | bili ste ovladali |
| 3. | bili su ovladali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | ovladaj |
| množina | |
| 1. | ovladajmo |
| 2. | ovladajte |
| glagolski prilog prošli | |
| ovladavši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| ovladao, ovladala, ovladalo | |
| ovladali, ovladale, ovladala | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| ovladan, ovladana, ovladano | |
| ovladani, ovladane, ovladana | |
Definicija
| 1. | staviti pod punu kontrolu područje, grad i sl.; zauzeti [ovladati vrhovima Velebita] |
| 2. | steći potpuna znanja o nekom procesu, poslu, tehnici [ovladati tehnikom] |
Etimologija
✧ o (b)- + v. vladati
