ožíviti
ožíviti (koga, što) svrš. 〈prez. ožívīm, pril. pr. -īvši, prid. trp. òžīvljen〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| oživiti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | oživim |
| 2. | oživiš |
| 3. | oživi |
| množina | |
| 1. | oživimo |
| 2. | oživite |
| 3. | ožive |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | oživit ću |
| 2. | oživit ćeš |
| 3. | oživit će |
| množina | |
| 1. | oživit ćemo |
| 2. | oživit ćete |
| 3. | oživit će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | oživih |
| 2. | oživi |
| 3. | oživi |
| množina | |
| 1. | oživismo |
| 2. | oživiste |
| 3. | oživiše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | oživio sam |
| 2. | oživio si |
| 3. | oživio je |
| množina | |
| 1. | oživili smo |
| 2. | oživili ste |
| 3. | oživili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam oživio |
| 2. | bio si oživio |
| 3. | bio je oživio |
| množina | |
| 1. | bili smo oživili |
| 2. | bili ste oživili |
| 3. | bili su oživili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | oživi |
| množina | |
| 1. | oživimo |
| 2. | oživite |
| glagolski prilog prošli | |
| oživivši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| oživio, oživila, oživilo | |
| oživili, oživile, oživila | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| oživljen, oživljena, oživljeno | |
| oživljeni, oživljene, oživljena | |
Definicija
| 1. | a. učiniti živim b. pren. učiniti da se probudi iz mrtvila |
| 2. | učiniti življim, opr. umrtviti |
Etimologija
✧ o (b)- + v. žȋv
