ožalòstiti
ožalòstiti (se, koga) svrš. 〈prez. ožàlostīm (se), pril. pr. -īvši (se), prid. trp. ožàlošćen〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| ožalostiti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | ožalostim |
| 2. | ožalostiš |
| 3. | ožalosti |
| množina | |
| 1. | ožalostimo |
| 2. | ožalostite |
| 3. | ožaloste |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | ožalostit ću |
| 2. | ožalostit ćeš |
| 3. | ožalostit će |
| množina | |
| 1. | ožalostit ćemo |
| 2. | ožalostit ćete |
| 3. | ožalostit će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | ožalostih |
| 2. | ožalosti |
| 3. | ožalosti |
| množina | |
| 1. | ožalostismo |
| 2. | ožalostiste |
| 3. | ožalostiše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | ožalostio sam |
| 2. | ožalostio si |
| 3. | ožalostio je |
| množina | |
| 1. | ožalostili smo |
| 2. | ožalostili ste |
| 3. | ožalostili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam ožalostio |
| 2. | bio si ožalostio |
| 3. | bio je ožalostio |
| množina | |
| 1. | bili smo ožalostili |
| 2. | bili ste ožalostili |
| 3. | bili su ožalostili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | ožalosti |
| množina | |
| 1. | ožalostimo |
| 2. | ožalostite |
| glagolski prilog prošli | |
| ožalostivši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| ožalostio, ožalostila, ožalostilo | |
| ožalostili, ožalostile, ožalostila | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| ožalošćen, ožalošćena, ožalošćeno | |
| ožalošćeni, ožalošćene, ožalošćena | |
Definicija
| 1. | (koga) izazvati žalost; rastužiti |
| 2. | (se) postati žalostan, rastužiti se |
Etimologija
✧ vidi òžaliti
