ozloglásiti
ozloglásiti (koga, što) svrš. 〈prez. ozlòglāsīm, pril. pr. -īvši, prid. trp. ozlòglāšen, gl. im. ozloglašénje〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| ozloglasiti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | ozloglasim |
| 2. | ozloglasiš |
| 3. | ozloglasi |
| množina | |
| 1. | ozloglasimo |
| 2. | ozloglasite |
| 3. | ozloglase |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | ozloglasit ću |
| 2. | ozloglasit ćeš |
| 3. | ozloglasit će |
| množina | |
| 1. | ozloglasit ćemo |
| 2. | ozloglasit ćete |
| 3. | ozloglasit će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | ozloglasih |
| 2. | ozloglasi |
| 3. | ozloglasi |
| množina | |
| 1. | ozloglasismo |
| 2. | ozloglasiste |
| 3. | ozloglasiše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | ozloglasio sam |
| 2. | ozloglasio si |
| 3. | ozloglasio je |
| množina | |
| 1. | ozloglasili smo |
| 2. | ozloglasili ste |
| 3. | ozloglasili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam ozloglasio |
| 2. | bio si ozloglasio |
| 3. | bio je ozloglasio |
| množina | |
| 1. | bili smo ozloglasili |
| 2. | bili ste ozloglasili |
| 3. | bili su ozloglasili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | ozloglasi |
| množina | |
| 1. | ozloglasimo |
| 2. | ozloglasite |
| glagolski prilog prošli | |
| ozloglasivši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| ozloglasio, ozloglasila, ozloglasilo | |
| ozloglasili, ozloglasile, ozloglasila | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| ozloglašen, ozloglašena, ozloglašeno | |
| ozloglašeni, ozloglašene, ozloglašena | |
Definicija
razglasiti o komu ili o čemu što zlo, iznijeti koga na zao glas
Etimologija
✧ o (b)- + v. zloglasan
