òzdraviti
òzdraviti svrš. 〈prez. òzdravīm, pril. pr. -īvši, prid. rad. òzdravio, prid. trp. òzdravljen, gl. im. ozdravljénje〉
Svršeni | |
---|---|
infinitiv | |
ozdraviti | |
prezent | |
jednina | |
1. | ozdravim |
2. | ozdraviš |
3. | ozdravi |
množina | |
1. | ozdravimo |
2. | ozdravite |
3. | ozdrave |
futur | |
jednina | |
1. | ozdravit ću |
2. | ozdravit ćeš |
3. | ozdravit će |
množina | |
1. | ozdravit ćemo |
2. | ozdravit ćete |
3. | ozdravit će |
aorist | |
jednina | |
1. | ozdravih |
2. | ozdravi |
3. | ozdravi |
množina | |
1. | ozdravismo |
2. | ozdraviste |
3. | ozdraviše |
perfekt | |
jednina | |
1. | ozdravio sam |
2. | ozdravio si |
3. | ozdravio je |
množina | |
1. | ozdravili smo |
2. | ozdravili ste |
3. | ozdravili su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam ozdravio |
2. | bio si ozdravio |
3. | bio je ozdravio |
množina | |
1. | bili smo ozdravili |
2. | bili ste ozdravili |
3. | bili su ozdravili |
imperativ | |
jednina | |
2. | ozdravi |
množina | |
1. | ozdravimo |
2. | ozdravite |
glagolski prilog prošli | |
ozdravivši | |
glagolski pridjev aktivni | |
ozdravio, ozdravila, ozdravilo | |
ozdravili, ozdravile, ozdravila | |
glagolski pridjev pasivni | |
ozdravljen, ozdravljena, ozdravljeno | |
ozdravljeni, ozdravljene, ozdravljena |
1. | a. opet steći zdravlje nakon bolesti; preboljeti b. oporaviti se, izaći iz bolesti |
2. | (koga) učiniti da tko stekne zdravlje poslije bolesti; izliječiti |