ovŕšiti2
ovŕšiti2 svrš. 〈prez. òvṟšīm, pril. pr. -īvši, prid. trp. òvṟšen〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| ovršiti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | ovršim |
| 2. | ovršiš |
| 3. | ovrši |
| množina | |
| 1. | ovršimo |
| 2. | ovršite |
| 3. | ovrše |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | ovršit ću |
| 2. | ovršit ćeš |
| 3. | ovršit će |
| množina | |
| 1. | ovršit ćemo |
| 2. | ovršit ćete |
| 3. | ovršit će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | ovrših |
| 2. | ovrši |
| 3. | ovrši |
| množina | |
| 1. | ovršismo |
| 2. | ovršiste |
| 3. | ovršiše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | ovršio sam |
| 2. | ovršio si |
| 3. | ovršio je |
| množina | |
| 1. | ovršili smo |
| 2. | ovršili ste |
| 3. | ovršili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam ovršio |
| 2. | bio si ovršio |
| 3. | bio je ovršio |
| množina | |
| 1. | bili smo ovršili |
| 2. | bili ste ovršili |
| 3. | bili su ovršili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | ovrši |
| množina | |
| 1. | ovršimo |
| 2. | ovršite |
| glagolski prilog prošli | |
| ovršivši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| ovršio, ovršila, ovršilo | |
| ovršili, ovršile, ovršila | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| ovršen, ovršena, ovršeno | |
| ovršeni, ovršene, ovršena | |
Definicija
rij. admin. učiniti, obaviti, provesti (npr. ovrhu)
Etimologija
✧ o (b)- + v. vršiti1
