oznàčitelj
oznàčitelj m
Izvedeni oblici
| jednina | |
|---|---|
| N | označitanj |
| G | označitnja |
| D | označitnju |
| A | označitnja |
| V | označitnju |
| L | označitnju |
| I | označitnjem |
| množina | |
| N | označitnjevi |
| G | označitnjeva |
| D | označitnjevima |
| A | označitnjeve |
| V | označitnjevi |
| L | označitnjevima |
| I | označitnjevima |
Definicija
lingv. dio jezičnoga znaka koji se sastoji od slijeda glasova koji tvore morfem, riječ ili skupinu riječi; etiketa, izraz, označivač, opr. označenik
Etimologija
✧ vidi ȍznaka
