bȁša
bȁša m 〈N mn -e, G bȃšā〉
Definicija
| 1. | pov. (u Osmanskom Carstvu) poglavar, starješina; odličnik, prvak |
| 2. | kao druga sastavnica složenica: glavni, najstariji, najbolji [buljubaša; delibaša; harambaša; subaša] |
Etimologija
✧ vidi bȁš2
