Palàtīn
Palàtīn m
Definicija
pov.
| 1. | jedan od sedam brežuljaka grada Rima s najstarijim svetištima |
| 2. | rimska carska palača, službena carska rezidencija |
Onomastika
♦ pr. (prema službi ili nadimačka): Palatínus (Bjelovar), Palatínuš (260, Krapina, Zagorje, Međimurje, Prigorje, ← mađ.)
Etimologija
✧ lat. mons Palatinus ≃ palatinus: onaj koji je iz Palatina, dvorjanin
