paradírati
paradírati () nesvrš. 〈prez. paràdīrām, pril. sad. -ajūći, gl. im. -ānje〉
Nesvršeni | |
---|---|
infinitiv | |
paradirati | |
prezent | |
jednina | |
1. | paradiram |
2. | paradiraš |
3. | paradira |
množina | |
1. | paradiramo |
2. | paradirate |
3. | paradiraju |
futur | |
jednina | |
1. | paradirat ću |
2. | paradirat ćeš |
3. | paradirat će |
množina | |
1. | paradirat ćemo |
2. | paradirat ćete |
3. | paradirat će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | paradirah |
2. | paradiraše |
3. | paradiraše |
množina | |
1. | paradirasmo |
2. | paradiraste |
3. | paradirahu |
perfekt | |
jednina | |
1. | paradirao sam |
2. | paradirao si |
3. | paradirao je |
množina | |
1. | paradirali smo |
2. | paradirali ste |
3. | paradirali su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam paradirao |
2. | bio si paradirao |
3. | bio je paradirao |
množina | |
1. | bili smo paradirali |
2. | bili ste paradirali |
3. | bili su paradirali |
imperativ | |
jednina | |
2. | paradiraj |
množina | |
1. | paradirajmo |
2. | paradirajte |
glagolski prilog sadašnji | |
paradirajući | |
glagolski pridjev aktivni | |
paradirao, paradirala, paradiralo | |
paradirali, paradirale, paradirala |
1. | sudjelovati u paradi |
2. | pejor. nametati se, pokazivati se (odijelom, znanjem, vještinom i sl.) s ciljem da se bude zapažen; kočoperiti se, praviti se važan, razmetati se |