parènhīm
parènhīm m
Definicija
| 1. | bot. temeljno slabo diferencirano tkivo u biljaka izgrađeno od parenhimskih živih stanica ograđeno od živih izodijametralnih stanica bez osobitih zadebljanja, najčešće celuloznim stijenkama |
| 2. | anat. funkcijski specifično tkivo organa kod čovjeka i viših životinja (jetrene stanice, epitelne stanice žlijezda, bubrega i dr.) |
Etimologija
✧ nlat. parenchyma ← grč. parégkhyma: nešto uliveno sa strane ≃ par- + en- + khýma: izlučina
