natjerívati
natjerívati (koga, što, se) nesvrš. 〈prez. natjèrujēm (se), pril. sad. natjèrujūći (se), gl. im. -ānje〉,
Nesvršeni | |
---|---|
infinitiv | |
natjerivati | |
prezent | |
jednina | |
1. | natjerujem |
2. | natjeruješ |
3. | natjeruje |
množina | |
1. | natjerujemo |
2. | natjerujete |
3. | natjeruju |
futur | |
jednina | |
1. | natjerivat ću |
2. | natjerivat ćeš |
3. | natjerivat će |
množina | |
1. | natjerivat ćemo |
2. | natjerivat ćete |
3. | natjerivat će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | natjerivah |
2. | natjerivaše |
3. | natjerivaše |
množina | |
1. | natjerivasmo |
2. | natjerivaste |
3. | natjerivahu |
perfekt | |
jednina | |
1. | natjerivao sam |
2. | natjerivao si |
3. | natjerivao je |
množina | |
1. | natjerivali smo |
2. | natjerivali ste |
3. | natjerivali su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam natjerivao |
2. | bio si natjerivao |
3. | bio je natjerivao |
množina | |
1. | bili smo natjerivali |
2. | bili ste natjerivali |
3. | bili su natjerivali |
imperativ | |
jednina | |
2. | natjeruj |
množina | |
1. | natjerujmo |
2. | natjerujte |
glagolski prilog sadašnji | |
natjerujući | |
glagolski pridjev aktivni | |
natjerivao, natjerivala, natjerivalo | |
natjerivali, natjerivale, natjerivala | |
glagolski pridjev pasivni | |
natjerivan, natjerivana, natjerivano | |
natjerivani, natjerivane, natjerivana |