natàknuti
natàknuti (koga, što) svrš. 〈prez. nàtaknēm, pril. pr. -ūvši, prid. trp. nàtaknūt〉
Svršeni | |
---|---|
infinitiv | |
nataknuti | |
prezent | |
jednina | |
1. | nataknem |
2. | natakneš |
3. | natakne |
množina | |
1. | nataknemo |
2. | nataknete |
3. | nataknu |
futur | |
jednina | |
1. | nataknut ću |
2. | nataknut ćeš |
3. | nataknut će |
množina | |
1. | nataknut ćemo |
2. | nataknut ćete |
3. | nataknut će |
aorist | |
jednina | |
1. | nataknuh / natakoh |
2. | nataknu / natače |
3. | nataknu / natače |
množina | |
1. | nataknusmo / natakosmo |
2. | nataknuste / natakoste |
3. | nataknuše / natakoše |
perfekt | |
jednina | |
1. | nataknuo sam |
2. | nataknuo si |
3. | nataknuo je |
množina | |
1. | nataknuli smo |
2. | nataknuli ste |
3. | nataknuli su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam nataknuo |
2. | bio si nataknuo |
3. | bio je nataknuo |
množina | |
1. | bili smo nataknuli |
2. | bili ste nataknuli |
3. | bili su nataknuli |
imperativ | |
jednina | |
2. | natakni |
množina | |
1. | nataknimo |
2. | nataknite |
glagolski prilog prošli | |
nataknuvši | |
glagolski pridjev aktivni | |
nataknuo, nataknula, nataknulo | |
nataknuli, nataknule, nataknula | |
glagolski pridjev pasivni | |
nataknut, nataknuta, nataknuto | |
nataknuti, nataknute, nataknuta |
1. | staviti na što, nataći [nataknuti na kolac; nataknuti šešir]; nabosti |
2. | žarg. napasti koga kritikom, uputiti mu invektivu, uzeti ga kao metu |