nàškoditi
nàškoditi (komu, čemu) svrš. 〈prez. nàškodīm, pril. pr. -īvši, prid. rad. nàškodio〉
Svršeni | |
---|---|
infinitiv | |
naškoditi | |
prezent | |
jednina | |
1. | naškodim |
2. | naškodiš |
3. | naškodi |
množina | |
1. | naškodimo |
2. | naškodite |
3. | naškode |
futur | |
jednina | |
1. | naškodit ću |
2. | naškodit ćeš |
3. | naškodit će |
množina | |
1. | naškodit ćemo |
2. | naškodit ćete |
3. | naškodit će |
aorist | |
jednina | |
1. | naškodih |
2. | naškodi |
3. | naškodi |
množina | |
1. | naškodismo |
2. | naškodiste |
3. | naškodiše |
perfekt | |
jednina | |
1. | naškodio sam |
2. | naškodio si |
3. | naškodio je |
množina | |
1. | naškodili smo |
2. | naškodili ste |
3. | naškodili su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam naškodio |
2. | bio si naškodio |
3. | bio je naškodio |
množina | |
1. | bili smo naškodili |
2. | bili ste naškodili |
3. | bili su naškodili |
imperativ | |
jednina | |
2. | naškodi |
množina | |
1. | naškodimo |
2. | naškodite |
glagolski prilog prošli | |
naškodivši | |
glagolski pridjev aktivni | |
naškodio, naškodila, naškodilo | |
naškodili, naškodile, naškodila |
1. | štetno djelovati, učiniti štetu |
2. | povrijediti, nanijeti nepravdu |