nàsūti
nàsūti (što) svrš. 〈prez. nȁspēm, pril. pr. -ūvši, imp. nàspi, prid. rad. nȁsuo, prid. trp. nȁsūt〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| nasuti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | naspem |
| 2. | naspeš |
| 3. | naspe |
| množina | |
| 1. | naspemo |
| 2. | naspete |
| 3. | naspu |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | nasut ću |
| 2. | nasut ćeš |
| 3. | nasut će |
| množina | |
| 1. | nasut ćemo |
| 2. | nasut ćete |
| 3. | nasut će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | nasuh |
| 2. | nasu |
| 3. | nasu |
| množina | |
| 1. | nasusmo |
| 2. | nasuste |
| 3. | nasuše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | nasuo sam |
| 2. | nasuo si |
| 3. | nasuo je |
| množina | |
| 1. | nasuli smo |
| 2. | nasuli ste |
| 3. | nasuli su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam nasuo |
| 2. | bio si nasuo |
| 3. | bio je nasuo |
| množina | |
| 1. | bili smo nasuli |
| 2. | bili ste nasuli |
| 3. | bili su nasuli |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | naspi |
| množina | |
| 1. | naspimo |
| 2. | naspite |
| glagolski prilog prošli | |
| nasuvši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| nasuo, nasula, nasulo | |
| nasuli, nasule, nasula | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| nasut, nasuta, nasuto | |
| nasuti, nasute, nasuta | |
Definicija
pokriti ili napuniti čim sipkim ili rastresitim [nasuti rupu pijeskom]
Etimologija
✧ vidi nàsipati
