nàvūći
nàvūći (se) svrš. 〈prez. navúčēm (se), pril. pr. nàvūkāvši (se), prid. trp. navùčen〉
Svršeni | |
---|---|
infinitiv | |
navući | |
prezent | |
jednina | |
1. | navučem |
2. | navučeš |
3. | navuče |
množina | |
1. | navučemo |
2. | navučete |
3. | navuku |
futur | |
jednina | |
1. | navući ću |
2. | navući ćeš |
3. | navući će |
množina | |
1. | navući ćemo |
2. | navući ćete |
3. | navući će |
aorist | |
jednina | |
1. | navukoh |
2. | navuče |
3. | navuče |
množina | |
1. | navukosmo |
2. | navukoste |
3. | navukoše |
perfekt | |
jednina | |
1. | navukao sam |
2. | navukao si |
3. | navukao je |
množina | |
1. | navukli smo |
2. | navukli ste |
3. | navukli su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam navukao |
2. | bio si navukao |
3. | bio je navukao |
množina | |
1. | bili smo navukli |
2. | bili ste navukli |
3. | bili su navukli |
imperativ | |
jednina | |
2. | navuci |
množina | |
1. | navucimo |
2. | navucite |
glagolski prilog prošli | |
navukavši | |
glagolski pridjev aktivni | |
navukao, navukla, navuklo | |
navukli, navukle, navukla | |
glagolski pridjev pasivni | |
navučen, navučena, navučeno | |
navučeni, navučene, navučena |
1. | (što na što) staviti na nešto što treba da bude pokriveno sa svih strana, laganim pokretima koliko traže dimenzije učiniti da što bude obloženo ili zaštićeno tako da priliježe uza sve strane [navući rukavice (na ruke)] |
2. | (se čega) a. mnogo raditi tako da se vuče, biti umoran od vuče ili pren. nošenja b. (što, se čega) mnogo stvari ili vrijednosti koncentrirati na jednom mjestu (pakete, teret, sanduke) tako što se vuklo; dovući, nagomilati c. (se čega, što) pren. mnogo steći, postati imućan dugim procesom ili radom [kad se čovjek seli tek vidi što je navukao (čega se sve navukao)] |
3. | (koga) navesti, pridobiti koga da se usmjeri na što ili na onoga tko navlači |