navŕšiti
navŕšiti (se) svrš. 〈prez. nàvṟšīm (se), pril. pr. -īvši (se), prid. trp. nàvṟšen〉
Svršeni | |
---|---|
infinitiv | |
navršiti | |
prezent | |
jednina | |
1. | navršim |
2. | navršiš |
3. | navrši |
množina | |
1. | navršimo |
2. | navršite |
3. | navrše |
futur | |
jednina | |
1. | navršit ću |
2. | navršit ćeš |
3. | navršit će |
množina | |
1. | navršit ćemo |
2. | navršit ćete |
3. | navršit će |
aorist | |
jednina | |
1. | navrših |
2. | navrši |
3. | navrši |
množina | |
1. | navršismo |
2. | navršiste |
3. | navršiše |
perfekt | |
jednina | |
1. | navršio sam |
2. | navršio si |
3. | navršio je |
množina | |
1. | navršili smo |
2. | navršili ste |
3. | navršili su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam navršio |
2. | bio si navršio |
3. | bio je navršio |
množina | |
1. | bili smo navršili |
2. | bili ste navršili |
3. | bili su navršili |
imperativ | |
jednina | |
2. | navrši |
množina | |
1. | navršimo |
2. | navršite |
glagolski prilog prošli | |
navršivši | |
glagolski pridjev aktivni | |
navršio, navršila, navršilo | |
navršili, navršile, navršila | |
glagolski pridjev pasivni | |
navršen, navršena, navršeno | |
navršeni, navršene, navršena |
1. | (uz brojčani izraz) napuniti određeni broj godina na određeni dan, dostići određenu dob (u godinama) [navršiti trideset godina/tridesetu] |
2. | (se) (uz brojčani izraz) proći [jučer se navršilo stotinu godina otkako...] |