nàzadovati
nàzadovati () nesvrš. 〈prez. nàzadujēm, pril. sad. nàzadujūći, gl. im. -ānje〉
Nesvršeni | |
---|---|
infinitiv | |
nazadovati | |
prezent | |
jednina | |
1. | nazadujem |
2. | nazaduješ |
3. | nazaduje |
množina | |
1. | nazadujemo |
2. | nazadujete |
3. | nazaduju |
futur | |
jednina | |
1. | nazadovat ću |
2. | nazadovat ćeš |
3. | nazadovat će |
množina | |
1. | nazadovat ćemo |
2. | nazadovat ćete |
3. | nazadovat će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | nazadovah |
2. | nazadovaše |
3. | nazadovaše |
množina | |
1. | nazadovasmo |
2. | nazadovaste |
3. | nazadovahu |
perfekt | |
jednina | |
1. | nazadovao sam |
2. | nazadovao si |
3. | nazadovao je |
množina | |
1. | nazadovali smo |
2. | nazadovali ste |
3. | nazadovali su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam nazadovao |
2. | bio si nazadovao |
3. | bio je nazadovao |
množina | |
1. | bili smo nazadovali |
2. | bili ste nazadovali |
3. | bili su nazadovali |
imperativ | |
jednina | |
2. | nazaduj |
množina | |
1. | nazadujmo |
2. | nazadujte |
glagolski prilog sadašnji | |
nazadujući | |
glagolski pridjev aktivni | |
nazadovao, nazadovala, nazadovalo | |
nazadovali, nazadovale, nazadovala |