navòdniti
navòdniti (što) svrš. 〈prez. nàvodnīm, pril. pr. -īvši, prid. trp. nàvodnjen〉,
Svršeni | |
---|---|
infinitiv | |
navodniti | |
prezent | |
jednina | |
1. | navodnim |
2. | navodniš |
3. | navodni |
množina | |
1. | navodnimo |
2. | navodnite |
3. | navodne |
futur | |
jednina | |
1. | navodnit ću |
2. | navodnit ćeš |
3. | navodnit će |
množina | |
1. | navodnit ćemo |
2. | navodnit ćete |
3. | navodnit će |
aorist | |
jednina | |
1. | navodnih |
2. | navodni |
3. | navodni |
množina | |
1. | navodnismo |
2. | navodniste |
3. | navodniše |
perfekt | |
jednina | |
1. | navodnio sam |
2. | navodnio si |
3. | navodnio je |
množina | |
1. | navodnili smo |
2. | navodnili ste |
3. | navodnili su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam navodnio |
2. | bio si navodnio |
3. | bio je navodnio |
množina | |
1. | bili smo navodnili |
2. | bili ste navodnili |
3. | bili su navodnili |
imperativ | |
jednina | |
2. | navodni |
množina | |
1. | navodnimo |
2. | navodnite |
glagolski prilog prošli | |
navodnivši | |
glagolski pridjev aktivni | |
navodnio, navodnila, navodnilo | |
navodnili, navodnile, navodnila | |
glagolski pridjev pasivni | |
navodnjen, navodnjena, navodnjeno | |
navodnjeni, navodnjene, navodnjena |