navòziti
navòziti (se) nesvrš. 〈prez. nàvozīm (se), pril. sad. nàvozēći (se), gl. im. nàvožēnje〉
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| navoziti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | navozim |
| 2. | navoziš |
| 3. | navozi |
| množina | |
| 1. | navozimo |
| 2. | navozite |
| 3. | navoze |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | navozit ću |
| 2. | navozit ćeš |
| 3. | navozit će |
| množina | |
| 1. | navozit ćemo |
| 2. | navozit ćete |
| 3. | navozit će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | navožah |
| 2. | navožaše |
| 3. | navožaše |
| množina | |
| 1. | navožasmo |
| 2. | navožaste |
| 3. | navožahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | navozio sam |
| 2. | navozio si |
| 3. | navozio je |
| množina | |
| 1. | navozili smo |
| 2. | navozili ste |
| 3. | navozili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam navozio |
| 2. | bio si navozio |
| 3. | bio je navozio |
| množina | |
| 1. | bili smo navozili |
| 2. | bili ste navozili |
| 3. | bili su navozili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | navozi |
| množina | |
| 1. | navozimo |
| 2. | navozite |
| glagolski prilog sadašnji | |
| navozeći | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| navozio, navozila, navozilo | |
| navozili, navozile, navozila | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| navožen, navožena, navoženo | |
| navoženi, navožene, navožena | |
Definicija
| 1. | (što, čega) dopremiti vozeći na željeno mjesto u željenoj količini |
| 2. | (se) mnogo se voziti, voziti se do mile volje ili preko volje |
