nàvići
nàvići (, na što, na koga, se) svrš. 〈prez. nàviknēm (se), pril. pr. -ūvši (se), prid. trp. nàviknūt〉,
Svršeni | |
---|---|
infinitiv | |
navići | |
prezent | |
jednina | |
1. | naviknem |
2. | navikneš |
3. | navikne |
množina | |
1. | naviknemo |
2. | naviknete |
3. | naviknu |
futur | |
jednina | |
1. | navići ću |
2. | navići ćeš |
3. | navići će |
množina | |
1. | navići ćemo |
2. | navići ćete |
3. | navići će |
aorist | |
jednina | |
1. | navikoh |
2. | naviče |
3. | naviče |
množina | |
1. | navikosmo |
2. | navikoste |
3. | navikoše |
perfekt | |
jednina | |
1. | navikao sam |
2. | navikao si |
3. | navikao je |
množina | |
1. | navikli smo |
2. | navikli ste |
3. | navikli su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam navikao |
2. | bio si navikao |
3. | bio je navikao |
množina | |
1. | bili smo navikli |
2. | bili ste navikli |
3. | bili su navikli |
imperativ | |
jednina | |
2. | navikni |
množina | |
1. | naviknimo |
2. | naviknite |
glagolski prilog prošli | |
navikavši | |
glagolski pridjev aktivni | |
navikao, navikla, naviklo | |
navikli, navikle, navikla | |
glagolski pridjev pasivni | |
naviknut, naviknuta, naviknuto | |
naviknuti, naviknute, naviknuta |