navézati
navézati svrš. 〈prez. nàvēžēm, pril. pr. -āvši, prid. trp. nàvēzān〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| navezati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | navežem |
| 2. | navežeš |
| 3. | naveže |
| množina | |
| 1. | navežemo |
| 2. | navežete |
| 3. | navežu |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | navezat ću |
| 2. | navezat ćeš |
| 3. | navezat će |
| množina | |
| 1. | navezat ćemo |
| 2. | navezat ćete |
| 3. | navezat će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | navezah |
| 2. | naveza |
| 3. | naveza |
| množina | |
| 1. | navezasmo |
| 2. | navezaste |
| 3. | navezaše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | navezao sam |
| 2. | navezao si |
| 3. | navezao je |
| množina | |
| 1. | navezali smo |
| 2. | navezali ste |
| 3. | navezali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam navezao |
| 2. | bio si navezao |
| 3. | bio je navezao |
| množina | |
| 1. | bili smo navezali |
| 2. | bili ste navezali |
| 3. | bili su navezali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | naveži |
| množina | |
| 1. | navežimo |
| 2. | navežite |
| glagolski prilog prošli | |
| navezavši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| navezao, navezala, navezalo | |
| navezali, navezale, navezala | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| navezan, navezana, navezano | |
| navezani, navezane, navezana | |
Definicija
vezanjem dodati na što; nadovezati
Etimologija
✧ na- + v. vezati
