navijéstiti
navijéstiti (što) svrš. 〈prez. nàvijēstīm, pril. pr. -īvši, prid. trp. nàvijēšten, gl. im. navješténje〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| navijestiti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | navijestim |
| 2. | navijestiš |
| 3. | navijesti |
| množina | |
| 1. | navijestimo |
| 2. | navijestite |
| 3. | navijeste |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | navijestit ću |
| 2. | navijestit ćeš |
| 3. | navijestit će |
| množina | |
| 1. | navijestit ćemo |
| 2. | navijestit ćete |
| 3. | navijestit će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | navijestih |
| 2. | navijesti |
| 3. | navijesti |
| množina | |
| 1. | navijestismo |
| 2. | navijestiste |
| 3. | navijestiše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | navijestio sam |
| 2. | navijestio si |
| 3. | navijestio je |
| množina | |
| 1. | navijestili smo |
| 2. | navijestili ste |
| 3. | navijestili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam navijestio |
| 2. | bio si navijestio |
| 3. | bio je navijestio |
| množina | |
| 1. | bili smo navijestili |
| 2. | bili ste navijestili |
| 3. | bili su navijestili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | navijesti |
| množina | |
| 1. | navijestimo |
| 2. | navijestite |
| glagolski prilog prošli | |
| navijestivši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| navijestio, navijestila, navijestilo | |
| navijestili, navijestile, navijestila | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| naviješten, naviještena, naviješteno | |
| naviješteni, naviještene, naviještena | |
Definicija
term. ekspr. objaviti, najaviti
Etimologija
✧ na- + v. vijest
