navikávati
navikávati (koga, se) nesvrš. 〈prez. navìkāvām (se), pril. sad. -ajūći (se), gl. im. -ānje〉,
Nesvršeni | |
---|---|
infinitiv | |
navikavati | |
prezent | |
jednina | |
1. | navikavam |
2. | navikavaš |
3. | navikava |
množina | |
1. | navikavamo |
2. | navikavate |
3. | navikavaju |
futur | |
jednina | |
1. | navikavat ću |
2. | navikavat ćeš |
3. | navikavat će |
množina | |
1. | navikavat ćemo |
2. | navikavat ćete |
3. | navikavat će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | navikavah |
2. | navikavaše |
3. | navikavaše |
množina | |
1. | navikavasmo |
2. | navikavaste |
3. | navikavahu |
perfekt | |
jednina | |
1. | navikavao sam |
2. | navikavao si |
3. | navikavao je |
množina | |
1. | navikavali smo |
2. | navikavali ste |
3. | navikavali su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam navikavao |
2. | bio si navikavao |
3. | bio je navikavao |
množina | |
1. | bili smo navikavali |
2. | bili ste navikavali |
3. | bili su navikavali |
imperativ | |
jednina | |
2. | navikavaj |
množina | |
1. | navikavajmo |
2. | navikavajte |
glagolski prilog sadašnji | |
navikavajući | |
glagolski pridjev aktivni | |
navikavao, navikavala, navikavalo | |
navikavali, navikavale, navikavala | |
glagolski pridjev pasivni | |
navikavan, navikavana, navikavano | |
navikavani, navikavane, navikavana |