nȅćkati se
nȅćkati se nesvrš. 〈prez. -ām se, pril. sad. -ajūći se, gl. im. -ānje〉
Nesvršeni | |
---|---|
infinitiv | |
nećkati | |
prezent | |
jednina | |
1. | nećkam |
2. | nećkaš |
3. | nećka |
množina | |
1. | nećkamo |
2. | nećkate |
3. | nećkaju |
futur | |
jednina | |
1. | nećkat ću |
2. | nećkat ćeš |
3. | nećkat će |
množina | |
1. | nećkat ćemo |
2. | nećkat ćete |
3. | nećkat će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | nećkah |
2. | nećkaše |
3. | nećkaše |
množina | |
1. | nećkasmo |
2. | nećkaste |
3. | nećkahu |
perfekt | |
jednina | |
1. | nećkao sam |
2. | nećkao si |
3. | nećkao je |
množina | |
1. | nećkali smo |
2. | nećkali ste |
3. | nećkali su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam nećkao |
2. | bio si nećkao |
3. | bio je nećkao |
množina | |
1. | bili smo nećkali |
2. | bili ste nećkali |
3. | bili su nećkali |
imperativ | |
jednina | |
2. | nećkaj |
množina | |
1. | nećkajmo |
2. | nećkajte |
glagolski prilog sadašnji | |
nećkajući | |
glagolski pridjev aktivni | |
nećkao, nećkala, nećkalo | |
nećkali, nećkale, nećkala |