negírati
negírati (što) dv. 〈prez. nègīrām, pril. sad. -ajūći, pril. pr. -āvši, gl. im. -ānje〉
Dv. | |
---|---|
infinitiv | |
negirati | |
prezent | |
jednina | |
1. | negiram |
2. | negiraš |
3. | negira |
množina | |
1. | negiramo |
2. | negirate |
3. | negiraju |
futur | |
jednina | |
1. | negirat ću |
2. | negirat ćeš |
3. | negirat će |
množina | |
1. | negirat ćemo |
2. | negirat ćete |
3. | negirat će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | negirah |
2. | negiraše |
3. | negiraše |
množina | |
1. | negirasmo |
2. | negiraste |
3. | negirahu |
aorist | |
jednina | |
1. | negirah |
2. | |
3. | |
množina | |
1. | |
2. | |
3. | |
perfekt | |
jednina | |
1. | negirao sam |
2. | negirao si |
3. | negirao je |
množina | |
1. | negirali smo |
2. | negirali ste |
3. | negirali su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam negirao |
2. | bio si negirao |
3. | bio je negirao |
množina | |
1. | bili smo negirali |
2. | bili ste negirali |
3. | bili su negirali |
imperativ | |
jednina | |
2. | negiraj |
množina | |
1. | negirajmo |
2. | negirajte |
glagolski prilog sadašnji | |
negirajući | |
glagolski prilog prošli | |
negiravši | |
glagolski pridjev aktivni | |
negirao, negirala, negiralo | |
negirali, negirale, negirala | |
glagolski pridjev pasivni | |
negiran, negirana, negirano | |
negirani, negirane, negirana |
1. | poricati počinjeno djelo, tvrditi da što nije počinjeno; nijekati |
2. | odricati točnost riječi sugovornika, osporavati što u cjelini; proturječiti |
3. | mat. izvesti operaciju negiranja, usp. negacija (2) |