bàktati se
bàktati se (bàkćati se) nesvrš. 〈prez. bȁkćēm se, pril. sad. bȁkćūći se, gl. im. -ānje〉
Nesvršeni | |
---|---|
infinitiv | |
baktati | |
prezent | |
jednina | |
1. | bakćem |
2. | bakćeš |
3. | bakće |
množina | |
1. | bakćemo |
2. | bakćete |
3. | bakću |
futur | |
jednina | |
1. | baktat ću |
2. | baktat ćeš |
3. | baktat će |
množina | |
1. | baktat ćemo |
2. | baktat ćete |
3. | baktat će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | baktah |
2. | baktaše |
3. | baktaše |
množina | |
1. | baktasmo |
2. | baktaste |
3. | baktahu |
perfekt | |
jednina | |
1. | baktao sam |
2. | baktao si |
3. | baktao je |
množina | |
1. | baktali smo |
2. | baktali ste |
3. | baktali su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam baktao |
2. | bio si baktao |
3. | bio je baktao |
množina | |
1. | bili smo baktali |
2. | bili ste baktali |
3. | bili su baktali |
imperativ | |
jednina | |
2. | bakći |
množina | |
1. | bakćimo |
2. | bakćite |
glagolski prilog sadašnji | |
bakćući | |
glagolski pridjev aktivni | |
baktao, baktala, baktalo | |
baktali, baktale, baktala |