nervírati
nervírati (se) nesvrš. 〈prez. nèrvīrām (se), pril. sad. -ajūći (se), gl. im. -ānje〉
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| nervirati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | nerviram |
| 2. | nerviraš |
| 3. | nervira |
| množina | |
| 1. | nerviramo |
| 2. | nervirate |
| 3. | nerviraju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | nervirat ću |
| 2. | nervirat ćeš |
| 3. | nervirat će |
| množina | |
| 1. | nervirat ćemo |
| 2. | nervirat ćete |
| 3. | nervirat će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | nervirah |
| 2. | nerviraše |
| 3. | nerviraše |
| množina | |
| 1. | nervirasmo |
| 2. | nerviraste |
| 3. | nervirahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | nervirao sam |
| 2. | nervirao si |
| 3. | nervirao je |
| množina | |
| 1. | nervirali smo |
| 2. | nervirali ste |
| 3. | nervirali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam nervirao |
| 2. | bio si nervirao |
| 3. | bio je nervirao |
| množina | |
| 1. | bili smo nervirali |
| 2. | bili ste nervirali |
| 3. | bili su nervirali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | nerviraj |
| množina | |
| 1. | nervirajmo |
| 2. | nervirajte |
| glagolski prilog sadašnji | |
| nervirajući | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| nervirao, nervirala, nerviralo | |
| nervirali, nervirale, nervirala | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| nerviran, nervirana, nervirano | |
| nervirani, nervirane, nervirana | |
Definicija
| 1. | (koga) ići komu na živce, uzrujavati koga, uznemiravati; živcirati |
| 2. | (se) biti u stanju napetih živaca; uzrujavati se, živcirati se |
Etimologija
✧ vidi nȅrv
