nominírati
nominírati (koga) dv. 〈prez. nomìnīrām, pril. sad. -ajūći, pril. pr. -āvši, gl. im. -ānje〉
Izvedeni oblici
| Dv. | |
|---|---|
| infinitiv | |
| nominirati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | nominiram |
| 2. | nominiraš |
| 3. | nominira |
| množina | |
| 1. | nominiramo |
| 2. | nominirate |
| 3. | nominiraju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | nominirat ću |
| 2. | nominirat ćeš |
| 3. | nominirat će |
| množina | |
| 1. | nominirat ćemo |
| 2. | nominirat ćete |
| 3. | nominirat će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | nominirah |
| 2. | nominiraše |
| 3. | nominiraše |
| množina | |
| 1. | nominirasmo |
| 2. | nominiraste |
| 3. | nominirahu |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | nominirah |
| 2. | |
| 3. | |
| množina | |
| 1. | |
| 2. | |
| 3. | |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | nominirao sam |
| 2. | nominirao si |
| 3. | nominirao je |
| množina | |
| 1. | nominirali smo |
| 2. | nominirali ste |
| 3. | nominirali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam nominirao |
| 2. | bio si nominirao |
| 3. | bio je nominirao |
| množina | |
| 1. | bili smo nominirali |
| 2. | bili ste nominirali |
| 3. | bili su nominirali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | nominiraj |
| množina | |
| 1. | nominirajmo |
| 2. | nominirajte |
| glagolski prilog sadašnji | |
| nominirajući | |
| glagolski prilog prošli | |
| nominiravši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| nominirao, nominirala, nominiralo | |
| nominirali, nominirale, nominirala | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| nominiran, nominirana, nominirano | |
| nominirani, nominirane, nominirana | |
Definicija
| 1. | imenovati, nazvati/nazivati |
| 2. | (, za što) predložiti/predlagati u uži izbor za neke nagrade, gdje se nominiranje objavljuje i već ono predstavlja čast i priznanje [nominirati za Nobelovu nagradu; nominirati za Oskara] |
Etimologija
✧ vidi nȍminālan
