Hrvatski jezični portal

neùpūćen

neùpūćen prid.odr. -ī〉

Izvedeni oblici
Pozitiv - neodr.
 
muški rod
jednina
N neupućen
G neupućena
D neupućenu
A neupućena / neupućen
V neupućeni
L neupućenu
I neupućenim
množina
N neupućeni
G neupućenih
D neupućenim / neupućenima
A neupućene
V neupućeni
L neupućenim / neupućenima
I neupućenim / neupućenima
 
srednji rod
jednina
N neupućeno
G neupućena
D neupućenu
A neupućeno
V neupućeno
L neupućenu
I neupućenim
množina
N neupućena
G neupućenih
D neupućenim / neupućenima
A neupućena
V neupućena
L neupućenim / neupućenima
I neupućenim / neupućenima
 
ženski rod
jednina
N neupućena
G neupućene
D neupućenoj
A neupućenu
V neupućena
L neupućenoj
I neupućenom
množina
N neupućene
G neupućenih
D neupućenim / neupućenima
A neupućene
V neupućene
L neupućenim / neupućenima
I neupućenim / neupućenima
 
Pozitiv - odr.
 
muški rod
jednina
N neupućeni
G neupućenog / neupućenoga
D neupućenom / neupućenome / neupućenomu
A neupućenog / neupućeni
V neupućeni
L neupućenom / neupućenome / neupućenomu
I neupućenim
množina
N neupućeni
G neupućenih
D neupućenim / neupućenima
A neupućene
V neupućeni
L neupućenim / neupućenima
I neupućenim / neupućenima
 
srednji rod
jednina
N neupućeno
G neupućenog / neupućenoga
D neupućenom / neupućenome / neupućenomu
A neupućeno
V neupućeno
L neupućenom / neupućenome / neupućenomu
I neupućenim
množina
N neupućena
G neupućenih
D neupućenim / neupućenima
A neupućena
V neupućena
L neupućenim / neupućenima
I neupućenim / neupućenima
 
ženski rod
jednina
N neupućena
G neupućene
D neupućenoj
A neupućenu
V neupućena
L neupućenoj
I neupućenom
množina
N neupućene
G neupućenih
D neupućenim / neupućenima
A neupućene
V neupućene
L neupućenim / neupućenima
I neupućenim / neupućenima
Definicija
1. koji nije upućen
2. koji nema potrebno znanje o čemu
3. koji nije obaviješten o čemu
Etimologija
✧ ne- + v. uputa, upućen