nȉcati
nȉcati nesvrš. 〈prez. nȉčēm, pril. sad. nȉčūći, gl. im. -ānje〉,
Nesvršeni | |
---|---|
infinitiv | |
nicati | |
prezent | |
jednina | |
1. | ničem |
2. | ničeš |
3. | niče |
množina | |
1. | ničemo |
2. | ničete |
3. | niču |
futur | |
jednina | |
1. | nicat ću |
2. | nicat ćeš |
3. | nicat će |
množina | |
1. | nicat ćemo |
2. | nicat ćete |
3. | nicat će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | nicah |
2. | nicaše |
3. | nicaše |
množina | |
1. | nicasmo |
2. | nicaste |
3. | nicahu |
perfekt | |
jednina | |
1. | nicao sam |
2. | nicao si |
3. | nicao je |
množina | |
1. | nicali smo |
2. | nicali ste |
3. | nicali su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam nicao |
2. | bio si nicao |
3. | bio je nicao |
množina | |
1. | bili smo nicali |
2. | bili ste nicali |
3. | bili su nicali |
imperativ | |
jednina | |
2. | niči |
množina | |
1. | ničimo |
2. | ničite |
glagolski prilog sadašnji | |
ničući | |
glagolski pridjev aktivni | |
nicao, nicala, nicalo | |
nicali, nicale, nicala |