mamùzati
mamùzati (koga, što) nesvrš. 〈prez. -ām, pril. sad. -ajūći, gl. im. -ānje〉
Nesvršeni | |
---|---|
infinitiv | |
mamuzati | |
prezent | |
jednina | |
1. | mamuzam |
2. | mamuzaš |
3. | mamuza |
množina | |
1. | mamuzamo |
2. | mamuzate |
3. | mamuzaju |
futur | |
jednina | |
1. | mamuzat ću |
2. | mamuzat ćeš |
3. | mamuzat će |
množina | |
1. | mamuzat ćemo |
2. | mamuzat ćete |
3. | mamuzat će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | mamuzah |
2. | mamuzaše |
3. | mamuzaše |
množina | |
1. | mamuzasmo |
2. | mamuzaste |
3. | mamuzahu |
perfekt | |
jednina | |
1. | mamuzao sam |
2. | mamuzao si |
3. | mamuzao je |
množina | |
1. | mamuzali smo |
2. | mamuzali ste |
3. | mamuzali su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam mamuzao |
2. | bio si mamuzao |
3. | bio je mamuzao |
množina | |
1. | bili smo mamuzali |
2. | bili ste mamuzali |
3. | bili su mamuzali |
imperativ | |
jednina | |
2. | mamuzaj |
množina | |
1. | mamuzajmo |
2. | mamuzajte |
glagolski prilog sadašnji | |
mamuzajući | |
glagolski pridjev aktivni | |
mamuzao, mamuzala, mamuzalo | |
mamuzali, mamuzale, mamuzala | |
glagolski pridjev pasivni | |
mamuzan, mamuzana, mamuzano | |
mamuzani, mamuzane, mamuzana |
1. | poticati, podbadati konja mamuzama |
2. | pren. ekspr. natjerivati koga na što (ob. na neku veću aktivnost, na jače djelovanje) |