maníra
maníra ž
Izvedeni oblici
| jednina | |
|---|---|
| N | manira |
| G | manire |
| D | maniri |
| A | maniru |
| V | maniro |
| L | maniri |
| I | manirom |
| množina | |
| N | manire |
| G | manira |
| D | manirama |
| A | manire |
| V | manire |
| L | manirama |
| I | manirama |
Definicija
| 1. | a. lik. ustaljen način oblikovanja karakterističan za neko umjetničko djelo, umjetničku školu ili razdoblje b. način kako se što radi |
| 2. | (mn) vanjski oblik ponašanja, ophođenja [imati/nemati manire]; forma |
| 3. | pejor. umj. ishitren ili rutinski tretman, oprečan iskrenom i spontanom stvaralaštvu |
Etimologija
✧ njem. Manier ← fr. manière; njem. Manierismus ≃ fr. maniérisme ≃ tal. manierismo
