maniheìzam
maniheìzam m 〈G -zma〉
Izvedeni oblici
| jednina | |
|---|---|
| N | maniheizam |
| G | maniheizma |
| D | maniheizmu |
| A | maniheizam |
| V | maniheizme |
| L | maniheizmu |
| I | maniheizmom |
| množina | |
| N | maniheizmi |
| G | maniheizama |
| D | maniheizmima |
| A | maniheizme |
| V | maniheizmi |
| L | maniheizmima |
| I | maniheizmima |
Definicija
rel. dualističko učenje i religija nastala u 3. st. u Perziji, raširena po Bliskom istoku i Sredozemlju do 6. st.; svijet tumači kao borbu dvaju kozmičkih principa: Dobra (duhovnost, svjetlost i Bog) i Zla (tama, kuga, Sotona s demonima); na osnovu Starog i Novog zavjeta, Buddhe i Zaratustre nastoji postići novu religijsku sintezu; manihejstvo
Etimologija
✧ grč. Manikhaȋsmós, prema Maniju (o.216—o.276), iransko-babilonskom mudracu i vjerskom reformatoru, osnivaču maniheizma
