avalírati
avalírati dv. 〈prez. avàlirām, pril. sad. -ajūći, pril. pr. -āvši, prid. trp. avàlīrān, gl. im. -ānje〉
Izvedeni oblici
| Dv. | |
|---|---|
| infinitiv | |
| avalirati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | avaliram |
| 2. | avaliraš |
| 3. | avalira |
| množina | |
| 1. | avaliramo |
| 2. | avalirate |
| 3. | avaliraju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | avalirat ću |
| 2. | avalirat ćeš |
| 3. | avalirat će |
| množina | |
| 1. | avalirat ćemo |
| 2. | avalirat ćete |
| 3. | avalirat će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | avalirah |
| 2. | avaliraše |
| 3. | avaliraše |
| množina | |
| 1. | avalirasmo |
| 2. | avaliraste |
| 3. | avalirahu |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | avalirah |
| 2. | |
| 3. | |
| množina | |
| 1. | |
| 2. | |
| 3. | |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | avalirao sam |
| 2. | avalirao si |
| 3. | avalirao je |
| množina | |
| 1. | avalirali smo |
| 2. | avalirali ste |
| 3. | avalirali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam avalirao |
| 2. | bio si avalirao |
| 3. | bio je avalirao |
| množina | |
| 1. | bili smo avalirali |
| 2. | bili ste avalirali |
| 3. | bili su avalirali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | avaliraj |
| množina | |
| 1. | avalirajmo |
| 2. | avalirajte |
| glagolski prilog sadašnji | |
| avalirajući | |
| glagolski prilog prošli | |
| avaliravši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| avalirao, avalirala, avaliralo | |
| avalirali, avalirale, avalirala | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| avaliran, avalirana, avalirano | |
| avalirani, avalirane, avalirana | |
Definicija
(za)jamčiti (čekom ili mjenicom)
Etimologija
✧ vidi àvāl
