melkíti
melkíti m mn 〈N mèlkīt, G melkíta〉
Definicija
pov. rel. pripadnici onih istočnih crkava i oni dijelovi istočnih crkava koje su u kristološkim raspravama u srednjem vijeku ostajale uz stajališta carigradskog dvora
Etimologija
✧ srlat. Melchita ← srgrč. Melkhítēs: rojalist ← arap.: malkā: kralj
