màtūn
màtūn m 〈G matúna〉
Definicija
| 1. | reg. opeka, cigla, tikul |
| 2. | pren. reg. podr. glupa osoba, osoba koja teško shvaća, tvrda glava [glup kao matun; on je teški matun] |
Onomastika
♦ pr. (nadimačka, v. i Mate), Màtūn (180, Zagreb, Velika Gorica, Bjelovar), Màtunci (Koprivnica, Podravina), Matúnec (Zagreb), Màtunić (Zadar, Nova Gradiška, Dubrovnik)
Etimologija
✧ tal. mattone
