mèkšati
mèkšati (što, koga) nesvrš. 〈prez. -ām, pril. sad. -ajūći, gl. im. -ānje〉
Nesvršeni | |
---|---|
infinitiv | |
mekšati | |
prezent | |
jednina | |
1. | mekšam |
2. | mekšaš |
3. | mekša |
množina | |
1. | mekšamo |
2. | mekšate |
3. | mekšaju |
futur | |
jednina | |
1. | mekšat ću |
2. | mekšat ćeš |
3. | mekšat će |
množina | |
1. | mekšat ćemo |
2. | mekšat ćete |
3. | mekšat će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | mekšah |
2. | mekšaše |
3. | mekšaše |
množina | |
1. | mekšasmo |
2. | mekšaste |
3. | mekšahu |
perfekt | |
jednina | |
1. | mekšao sam |
2. | mekšao si |
3. | mekšao je |
množina | |
1. | mekšali smo |
2. | mekšali ste |
3. | mekšali su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam mekšao |
2. | bio si mekšao |
3. | bio je mekšao |
množina | |
1. | bili smo mekšali |
2. | bili ste mekšali |
3. | bili su mekšali |
imperativ | |
jednina | |
2. | mekšaj |
množina | |
1. | mekšajmo |
2. | mekšajte |
glagolski prilog sadašnji | |
mekšajući | |
glagolski pridjev aktivni | |
mekšao, mekšala, mekšalo | |
mekšali, mekšale, mekšala | |
glagolski pridjev pasivni | |
mekšan, mekšana, mekšano | |
mekšani, mekšane, mekšana |