mekòta
mekòta ž
jednina | |
---|---|
N | mekota |
G | mekote |
D | mekoti |
A | mekotu |
V | mekoto |
L | mekoti |
I | mekotom |
množina | |
N | mekote |
G | mekota |
D | mekotama |
A | mekote |
V | mekote |
L | mekotama |
I | mekotama |
1. | ekspr. ono što je meko, što se odlikuje time da je meko ili odiše tim svojstvom |
2. | agr. površinski sloj kultiviranog tla, koji se redovito obrađuje i gnoji |
3. | v. mekoća |