avanzírati
avanzírati (, u što) dv. 〈prez. avànzīrām, pril. sad. -ajūći, pril. pr. -āvši, gl. im. -ānje〉
Dv. | |
---|---|
infinitiv | |
avanzirati | |
prezent | |
jednina | |
1. | avanziram |
2. | avanziraš |
3. | avanzira |
množina | |
1. | avanziramo |
2. | avanzirate |
3. | avanziraju |
futur | |
jednina | |
1. | avanzirat ću |
2. | avanzirat ćeš |
3. | avanzirat će |
množina | |
1. | avanzirat ćemo |
2. | avanzirat ćete |
3. | avanzirat će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | avanzirah |
2. | avanziraše |
3. | avanziraše |
množina | |
1. | avanzirasmo |
2. | avanziraste |
3. | avanzirahu |
aorist | |
jednina | |
1. | avanzirah |
2. | |
3. | |
množina | |
1. | |
2. | |
3. | |
perfekt | |
jednina | |
1. | avanzirao sam |
2. | avanzirao si |
3. | avanzirao je |
množina | |
1. | avanzirali smo |
2. | avanzirali ste |
3. | avanzirali su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam avanzirao |
2. | bio si avanzirao |
3. | bio je avanzirao |
množina | |
1. | bili smo avanzirali |
2. | bili ste avanzirali |
3. | bili su avanzirali |
imperativ | |
jednina | |
2. | avanziraj |
množina | |
1. | avanzirajmo |
2. | avanzirajte |
glagolski prilog sadašnji | |
avanzirajući | |
glagolski prilog prošli | |
avanziravši | |
glagolski pridjev aktivni | |
avanzirao, avanzirala, avanziralo | |
avanzirali, avanzirale, avanzirala | |
glagolski pridjev pasivni | |
avanziran, avanzirana, avanzirano | |
avanzirani, avanzirane, avanzirana |
1. | () napredovati, promaknuti/promicati (u službi ili u kakvoj hijerarhiji) |
2. | rij. dati/davati predujam, dati/davati avans |