mȉgnuti
mȉgnuti () svrš. 〈prez. mȉgnēm, pril. pr. -ūvši, imp. mȉgni, prid. rad. mȉgnuo〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| mignuti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | mignem |
| 2. | migneš |
| 3. | migne |
| množina | |
| 1. | mignemo |
| 2. | mignete |
| 3. | mignu |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | mignut ću |
| 2. | mignut ćeš |
| 3. | mignut će |
| množina | |
| 1. | mignut ćemo |
| 2. | mignut ćete |
| 3. | mignut će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | mignuh / migoh |
| 2. | mignu / miže |
| 3. | mignu / miže |
| množina | |
| 1. | mignusmo / migosmo |
| 2. | mignuste / migoste |
| 3. | mignuše / migoše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | mignuo sam |
| 2. | mignuo si |
| 3. | mignuo je |
| množina | |
| 1. | mignuli smo |
| 2. | mignuli ste |
| 3. | mignuli su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam mignuo |
| 2. | bio si mignuo |
| 3. | bio je mignuo |
| množina | |
| 1. | bili smo mignuli |
| 2. | bili ste mignuli |
| 3. | bili su mignuli |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | migni |
| množina | |
| 1. | mignimo |
| 2. | mignite |
| glagolski prilog prošli | |
| mignuvši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| mignuo, mignula, mignulo | |
| mignuli, mignule, mignula | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| mignut, mignuta, mignuto | |
| mignuti, mignute, mignuta | |
Definicija
dati znak okom, napraviti mig
Etimologija
✧ vidi mȋg
