miròvati
miròvati nesvrš. () 〈prez. mìrujēm, pril. sad. mìrujūći, imp. mìrūj, gl. im. -ānje〉
Nesvršeni | |
---|---|
infinitiv | |
mirovati | |
prezent | |
jednina | |
1. | mirujem |
2. | miruješ |
3. | miruje |
množina | |
1. | mirujemo |
2. | mirujete |
3. | miruju |
futur | |
jednina | |
1. | mirovat ću |
2. | mirovat ćeš |
3. | mirovat će |
množina | |
1. | mirovat ćemo |
2. | mirovat ćete |
3. | mirovat će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | mirovah |
2. | mirovaše |
3. | mirovaše |
množina | |
1. | mirovasmo |
2. | mirovaste |
3. | mirovahu |
perfekt | |
jednina | |
1. | mirovao sam |
2. | mirovao si |
3. | mirovao je |
množina | |
1. | mirovali smo |
2. | mirovali ste |
3. | mirovali su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam mirovao |
2. | bio si mirovao |
3. | bio je mirovao |
množina | |
1. | bili smo mirovali |
2. | bili ste mirovali |
3. | bili su mirovali |
imperativ | |
jednina | |
2. | miruj |
množina | |
1. | mirujmo |
2. | mirujte |
glagolski prilog sadašnji | |
mirujući | |
glagolski pridjev aktivni | |
mirovao, mirovala, mirovalo | |
mirovali, mirovale, mirovala |
1. | biti miran, ne kretati se, ne gibati se |
2. | ništa ne poduzimati, ne nastojati ni na čemu, ne raditi ništa |