Hrvatski jezični portal

mȉsa

mȉsa ž 〈G mn mȋsā〉

Izvedeni oblici
jednina
N misa
G mise
D misi
A misu
V miso
L misi
I misom
množina
N mise
G misa
D misama
A mise
V mise
L misama
I misama
Definicija
1. kršć. središnji i najvažniji čin bogoslužja [mala misa; velika misa; služiti misu]
2. glazb. a. ordinarij mise, odnosno naziv za one dijelove mise koji se pjevaju b. od 1400, muzička forma, vrlo često komponirana i izvođena
Sintagma
crna misa, v. zadušnica;
mlada misa prva misa novog svećenika (mladomisnika) poslije njegova ređenja;
tiha misa 1. crkv. misa bez pjevanja 2. razg. (ob. u ležernijoj komunikaciji ili u šali) stanje u kući kad muž ženi ili žena mužu daje na znanje svoje nezadovoljstvo i stalno šuti;
zlatna misa crkv. misa o pedesetogodišnjici zaređenja, svećeništva
Frazeologija
kasno je popodne ići na misu posl. poslove valja obavljati na vrijeme, nije dobro kasniti s odlukama i obavezama, najbolje se radi kad se radi na vrijeme
Onomastika
pr. (prema zanimanju): Mèšnjak (170, Zlatar Bistrica, Zagorje, Z Slavonija, Prigorje)
Etimologija
lat. missa: poslana (žrtva Bogu) ← missus: poslan ← mittere: poslati