mitáriti se
mitáriti se nesvrš. 〈prez. mìtārīm se, pril. sad. -rēći se, gl. im. -rēnje〉
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| mitariti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | mitarim |
| 2. | mitariš |
| 3. | mitari |
| množina | |
| 1. | mitarimo |
| 2. | mitarite |
| 3. | mitare |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | mitarit ću |
| 2. | mitarit ćeš |
| 3. | mitarit će |
| množina | |
| 1. | mitarit ćemo |
| 2. | mitarit ćete |
| 3. | mitarit će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | mitarah |
| 2. | mitaraše |
| 3. | mitaraše |
| množina | |
| 1. | mitarasmo |
| 2. | mitaraste |
| 3. | mitarahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | mitario sam |
| 2. | mitario si |
| 3. | mitario je |
| množina | |
| 1. | mitarili smo |
| 2. | mitarili ste |
| 3. | mitarili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam mitario |
| 2. | bio si mitario |
| 3. | bio je mitario |
| množina | |
| 1. | bili smo mitarili |
| 2. | bili ste mitarili |
| 3. | bili su mitarili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | mitari |
| množina | |
| 1. | mitarimo |
| 2. | mitarite |
| glagolski prilog sadašnji | |
| mitareći | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| mitario, mitarila, mitarilo | |
| mitarili, mitarile, mitarila | |
Definicija
zool. prolaziti kroz razdoblje mitarenja
Etimologija
✧ lat. mutare: mijenjati
