mistificírati
mistificírati (što, koga) dv. 〈prez. mistifìcīrām, pril. sad. -ajūći, pril. pr. -āvši, gl. im. -ānje〉
Izvedeni oblici
| Dv. | |
|---|---|
| infinitiv | |
| mistificirati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | mistificiram |
| 2. | mistificiraš |
| 3. | mistificira |
| množina | |
| 1. | mistificiramo |
| 2. | mistificirate |
| 3. | mistificiraju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | mistificirat ću |
| 2. | mistificirat ćeš |
| 3. | mistificirat će |
| množina | |
| 1. | mistificirat ćemo |
| 2. | mistificirat ćete |
| 3. | mistificirat će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | mistificirah |
| 2. | mistificiraše |
| 3. | mistificiraše |
| množina | |
| 1. | mistificirasmo |
| 2. | mistificiraste |
| 3. | mistificirahu |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | mistificirah |
| 2. | |
| 3. | |
| množina | |
| 1. | |
| 2. | |
| 3. | |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | mistificirao sam |
| 2. | mistificirao si |
| 3. | mistificirao je |
| množina | |
| 1. | mistificirali smo |
| 2. | mistificirali ste |
| 3. | mistificirali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam mistificirao |
| 2. | bio si mistificirao |
| 3. | bio je mistificirao |
| množina | |
| 1. | bili smo mistificirali |
| 2. | bili ste mistificirali |
| 3. | bili su mistificirali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | mistificiraj |
| množina | |
| 1. | mistificirajmo |
| 2. | mistificirajte |
| glagolski prilog sadašnji | |
| mistificirajući | |
| glagolski prilog prošli | |
| mistificiravši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| mistificirao, mistificirala, mistificiralo | |
| mistificirali, mistificirale, mistificirala | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| mistificiran, mistificirana, mistificirano | |
| mistificirani, mistificirane, mistificirana | |
Definicija
| 1. | obaviti/obavijati tajanstvenošću |
| 2. | namjerno što (u)činiti nerazumljivim, nepristupačnim, (u)činiti nešto mističnim |
Etimologija
✧ v. misterij + -fikacija
