mítiti
mítiti (koga) nesvrš. 〈prez. mȋtīm, pril. sad. mítēći, gl. im. míćēnje〉
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| mititi | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | mitim |
| 2. | mitiš |
| 3. | miti |
| množina | |
| 1. | mitimo |
| 2. | mitite |
| 3. | mite |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | mitit ću |
| 2. | mitit ćeš |
| 3. | mitit će |
| množina | |
| 1. | mitit ćemo |
| 2. | mitit ćete |
| 3. | mitit će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | mićah |
| 2. | mićaše |
| 3. | mićaše |
| množina | |
| 1. | mićasmo |
| 2. | mićaste |
| 3. | mićahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | mitio sam |
| 2. | mitio si |
| 3. | mitio je |
| množina | |
| 1. | mitili smo |
| 2. | mitili ste |
| 3. | mitili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam mitio |
| 2. | bio si mitio |
| 3. | bio je mitio |
| množina | |
| 1. | bili smo mitili |
| 2. | bili ste mitili |
| 3. | bili su mitili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | miti |
| množina | |
| 1. | mitimo |
| 2. | mitite |
| glagolski prilog sadašnji | |
| miteći | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| mitio, mitila, mitilo | |
| mitili, mitile, mitila | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| mićen, mićena, mićeno | |
| mićeni, mićene, mićena | |
Definicija
davati mito kome, novcem ili drugim dobrima postizati da tko čini ono što nije u skladu sa zakonom ili nije časno, a što onaj tko daje želi; podmićivati, potkupljivati
Etimologija
✧ vidi míto
