mnȉti
mnȉti () nesvrš. 〈prez. mnȉjēm, pril. sad. mnȉjūći, gl. im. mnijénje〉
Nesvršeni | |
---|---|
infinitiv | |
mniti | |
prezent | |
jednina | |
1. | mnijem |
2. | mniješ |
3. | mnije |
množina | |
1. | mnijemo |
2. | mnijete |
3. | mniju |
futur | |
jednina | |
1. | mnit ću |
2. | mnit ćeš |
3. | mnit će |
množina | |
1. | mnit ćemo |
2. | mnit ćete |
3. | mnit će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | mnijah |
2. | mnijaše |
3. | mnijaše |
množina | |
1. | mnijasmo |
2. | mnijaste |
3. | mnijahu |
perfekt | |
jednina | |
1. | mnio sam |
2. | mnio si |
3. | mnio je |
množina | |
1. | mnili smo |
2. | mnili ste |
3. | mnili su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam mnio |
2. | bio si mnio |
3. | bio je mnio |
množina | |
1. | bili smo mnili |
2. | bili ste mnili |
3. | bili su mnili |
imperativ | |
jednina | |
2. | mnij |
množina | |
1. | mnijmo |
2. | mnijte |
glagolski prilog sadašnji | |
mnijući | |
glagolski pridjev aktivni | |
mnio, mnila, mnilo | |
mnili, mnile, mnila |