bàcati se
bàcati se (čime) nesvrš. 〈prez. -ām se, pril. sad. -ajūći se, gl. im. -ānje〉
Nesvršeni | |
---|---|
infinitiv | |
bacati | |
prezent | |
jednina | |
1. | bacam |
2. | bacaš |
3. | baca |
množina | |
1. | bacamo |
2. | bacate |
3. | bacaju |
futur | |
jednina | |
1. | bacat ću |
2. | bacat ćeš |
3. | bacat će |
množina | |
1. | bacat ćemo |
2. | bacat ćete |
3. | bacat će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | bacah |
2. | bacaše |
3. | bacaše |
množina | |
1. | bacasmo |
2. | bacaste |
3. | bacahu |
perfekt | |
jednina | |
1. | bacao sam |
2. | bacao si |
3. | bacao je |
množina | |
1. | bacali smo |
2. | bacali ste |
3. | bacali su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam bacao |
2. | bio si bacao |
3. | bio je bacao |
množina | |
1. | bili smo bacali |
2. | bili ste bacali |
3. | bili su bacali |
imperativ | |
jednina | |
2. | bacaj |
množina | |
1. | bacajmo |
2. | bacajte |
glagolski prilog sadašnji | |
bacajući | |
glagolski pridjev aktivni | |
bacao, bacala, bacalo | |
bacali, bacale, bacala | |
glagolski pridjev pasivni | |
bacan, bacana, bacano | |
bacani, bacane, bacana |
1. | gađati koga čime; posegnuti za čim što se baca iz ruke [bacati se se kamenjem] |
2. | vrijeđati čime što se komu pripisuje, na koga se nabacuje, što mu se podmeće [bacati se se uvredama; bacati se se klevetama klevetati, vrijeđati, opanjkavati, olajavati] |
3. | nemirno ležati, usp. bacakati se |